![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/michaelgkarnavas.net\/blog\/wp-content\/uploads\/2017\/12\/slobodan_praljak.jpg?ssl=1\")
<\/a>Odslu\u0161av\u0161i sa\u017eetak presude u \u017ealbenom postupku i ustav\u0161i da \u010duje litaniju zlo\u010dina koje je utvrdilo \u017dalbeno vije\u0107e prije nego mu je potvr\u0111ena presuda na 20 godina zatvora, general Slobodan Praljak uzeo si je vlastiti \u017eivot popiv\u0161i otrov \u2013 ali tek nakon \u0161to je izrazio svoj krajnji prijezir prema presudi, a dalje i prijezir prema sudcima i Me\u0111unarodnom kaznenom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ) kao sudskoj instituciji.<\/p>\n
Sve vrvi pitanjima. Kako je general Praljak prokrijum\u010dario bo\u010dicu s otrovom u sudnicu? Kako ju je prokrijum\u010dario kroz brojne kontrole? Je li je imao kada je stigao na MKSJ? Je li mu je netko tamo prokrijum\u010dario? Ili, je li ga otrov \u010dekao na MKSJ, sakriven u njegovoj \u0107eliji ili u zahodu?<\/p>\n
Kolikogod da su ova pitanja relevantna, malo ljudi postavlja pitanje koje smatram jednako va\u017enim: za\u0161to si je general<\/em> Praljak oduzeo \u017eivot<\/em>?<\/p>\n General Praljak proveo je dvanaestak godina u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda (UNDU). Kada bi se to vrijeme uzelo u obzir, on bi ispunjavao uvjete za ranije pu\u0161tanje iz zatvora za dvije do tri godine, i vrlo bi vjerojatno bio pu\u0161ten na slobodu prije odslu\u017eene \u010ditave kazne.<\/p>\n Me\u0111utim, pritvor generalu Praljku nikada nije predstavljao problem.\u00a0 Za razliku od ostalih optu\u017eenika u ovom predmetu, on je odbijao privremeno pu\u0161tanje na slobodu uz uvjet ku\u0107nog pritvora. To je bila stvar principa. A kada su u pitanju njegovi principi, on je bio tvrdoglavo beskompromisan. Njegovi bi argumenti bili: ako za mene postoji pretpostavka nevinosti, ako sam svojevoljno do\u0161ao na MKSJ kad sam \u010duo optu\u017enicu kojom me se tereti<\/em>, ako je hrvatska Vlada davala jamstvo da \u0107u se vratiti na MKSJ, ako \u0107e policija slijediti svaki moj pokret dok sam na privremenoj slobodi u Zagrebu, ako sam se do sad pridr\u017eavao uvjeta privremenog pu\u0161tanja na slobodu, za\u0161to bih onda sada morao biti u ku\u0107nom pritvoru \u0161to je uvjet za moje privremeno pu\u0161tanje<\/em>? Naravno, \u017eelio je biti u svojoj ku\u0107i sa svojom \u017eenom, djecom i unucima koje je obo\u017eavao i koji su obo\u017eavali njega. Ali, to je bio princip \u2013 princip kojega se voljno pridr\u017eavao \u2013 \u0161togod da se dogodi.\u00a0 I zato sam se divio generalu Praljku. Bez sentimentalnosti je \u017eivio ono \u0161to je govorio.<\/p>\n Razmi\u0161ljaju\u0107i o zadnjim trenutcima generala Praljka, vjerujem da si je zbog principa oduzeo \u017eivot \u2013 ne iz straha, niti iz ljutnje, niti depresije, ili o\u010daja, a sigurno ne iz bilo kojeg drugog razloga koji tjera ljude da samoubojstvom tra\u017ee mir.<\/p>\n General Praljak nije bio romanti\u010dna budala, on nije gajio iluzije da \u0107e njegova presuda biti poni\u0161tena. Svaki objektivni promatra\u010d do\u0161ao bi do istog zaklju\u010dka. Ja svakako jesam. U najboljem slu\u010daju, \u017dalbeno bi vije\u0107e moglo smanjiti kazne, ali osude bi uglavnom ostale kakve jesu, iako po mom mi\u0161ljenju dokazi ne podr\u017eavaju \u010dinjeni\u010dne nalaze i pravne zaklju\u010dke Raspravnog vije\u0107a. To osobito vrijedi za tvrdnju u optu\u017enici o sveobuhvatnom udru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom pothvatu (UZP) s ciljem ponovne uspostave Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. godine, kako bi se ona ili spojila s Hrvatskom ili bi bila neovisna dr\u017eava unutar Bosne i Hercegovine\u00a0 (BiH) usko povezana s Hrvatskom, te da je taj UZP uklju\u010divao trajno uklanjanje i etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje bosanskih Muslimana i ostalih ne-Hrvata iz tih podru\u010dja.<\/p>\n Osu\u0111ene osobe u \u017ealbenom postupku obi\u010dno su sklone gajiti iracionalnu nadu, slu\u0161ati nedokazane glasine, vjerovati zakulisnim makinacijama, prijateljstvima i navodnim naporima da se sudce usmjeri u povoljnom pravcu, ili slu\u0161ati la\u017ene tvrdnje o osloba\u0111anju od optu\u017ebi (obi\u010dno umotane u jezik dovoljno nejasan koji \u0107e omogu\u0107iti\u00a0 uvjerljivo poricanje), tvrdnje koje ponekad prodaju \u0161arlatani pretvaraju\u0107i se da su mo\u0107ni odvjetnici, tra\u017ee\u0107i brz (i pretjerano visok) honorar.<\/p>\n General Praljak nije imao strpljenja za takve gluposti. General Praljak je bio racionalan, inteligentan i pragmati\u010dan. Njegova je misao bila izo\u0161trena prirodnim znanostima, iako je bio jednako verziran u dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkim znanostima: filozofiji, sociologiji, povijesti, knji\u017eevnosti, kazali\u0161tu i kinematografiji. Iako pretpostavljam da se general Praljak nadao i da je mo\u017eda o\u010dekivao (kao i moj branjenik dr. Jadranko Prli\u0107) da \u0107e na MKSJ-u imati pravi\u010dno su\u0111enje, trebalo mu je postati bjelodano, prije dolaska u Pritvorsku jedinicu UN-a, ili nedugo nakon toga, da su osude za ve\u0107inu navodnih zlo\u010dina unaprijed odre\u0111ene.<\/p>\n Generala Praljka (i druge optu\u017eenike) trebalo je razuvjeriti da \u0107e dobiti pravdu i pravi\u010dno su\u0111enje. Mo\u017eda zato \u0161to nada \u017eivi vje\u010dno, svi smo se mi, pa i general Praljak, dr\u017eali za neki tra\u010dak o\u010dekivanja da \u0107e optu\u017eenici imati priliku iznijeti istinu. General Praljak je to svakako htio. Nije \u0161tedio ni vremena ni novca da rasvijetli ono za \u0161to je vjerovao da je kontekstualno relevantno za sudce Raspravnog vije\u0107a kako bi razumjeli i uvidjeli, izme\u0111u ostaloga:<\/p>\n O\u010dekivanja generala Praljka \u2013 kolikogod da su bila legitimna \u2013 nisu bila ispunjena ni u najmanjoj mjeri. Znam, jer od po\u010detka 2005. godine zastupam dr. Jadranka Prli\u0107a u ovom predmetu. I on je imao o\u010dekivanja o pravednom su\u0111enju \u2013 kao \u0161to bi i trebali svi optu\u017eenici kojima se sudi na bilo kojem sudu, a osobito oni kojima se sudi na tribunalu koji su osnovali Ujedinjeni narodi.<\/p>\n Istina jest da mo\u017eda nisam najobjektivniji promatra\u010d i mo\u017ee se re\u0107i da imam interesa u ovom predmetu kojemu sam posvetio 12 godina svoje karijere.\u00a0 Kako god, mogu re\u0107i s punom odgovorno\u0161\u0107u da je ono \u0161to sam vidio tijekom su\u0111enja bila parodija, \u0161arada, teatar apsurda zamaskiran su\u0111enjem.\u00a0 Svatko tko je bio na MKSJ-u to je vidio. Kao \u0161to sam ustrajno prigovarao sudcima tijekom su\u0111enja, nitko od njih i nitko od sudaca na MKSJ-u ne bi \u017eelio da mu se sudi na na\u010din kako se sudilo mom branjeniku.<\/em><\/p>\n Ako postoji jedan predmet, jedno su\u0111enje i jedan \u017ealbeni postupak koji se isti\u010de kao dio mra\u010dne ostav\u0161tine MKSJ-a, to je predmet Prli\u0107 i ostali<\/em>. To je \u0161kolski primjer kako ne treba voditi predmet, kako ne treba birati sudsko vije\u0107e, kako ne treba voditi sudsku raspravu, kako ne treba analizirati dokazni materijal, kako ne treba pisati presudu. To je tako\u0111er \u0161kolski primjer za\u0161to osu\u0111ena osoba ne mo\u017ee i ne bi trebala o\u010dekivati da \u0107e pogre\u0161ke i grijesi Raspravnoga vije\u0107a biti izneseni na vidjelo neumoljivom precizno\u0161\u0107u, brutalno iskreno, sasvim po\u0161teno, osobito kada bi to od \u017dalbenog vije\u0107a zahtijevalo da ispo\u010detka prou\u010di doslovno \u010ditav predmet (u ovom slu\u010daju, 52.967 stranica sudskih transkripata, 818 pisanih odluka, te 5.926 dokaza prihva\u0107enih u pet godina su\u0111enja). Upravo je to trebalo u\u010diniti \u017dalbeno vije\u0107e u predmetu P<\/em>rli\u0107 i ostali<\/em> \u2013 osobito kada su im obrane ukazale na gre\u0161ke u predmetu koje su u njemu sakrivene poput igala u ogromnom plastu sijena.<\/p>\n Kako sam samo bio naivan kada sam mislio da \u0107e rezultat ovoga postupka biti druga\u010diji!\u00a0 MKSJ \u2013 kao sudska institucija \u2013 ve\u0107 je bio utvrdio mnoga va\u017enija pitanja s kojima su se suo\u010dili optu\u017eenici u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em>, kao na primjer je li muslimansko-hrvatski sukob u BiH bio me\u0111unarodni oru\u017eani sukob, je li hrvatski Predsjednik Tu\u0111man sa svojom vladom poku\u0161avao podijeliti BiH, jesu li Hrvati u\u00a0 BiH osnovali svoju dr\u017eavicu koja bi bila ili autonomna ili dio Hrvatske, te je li se nad Muslimanima u BiH vr\u0161ilo etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje \u2013 a sve je to prema tvrdnjama bilo dijelom jednog velikog programa, velikog kriminalnog plana.<\/p>\n Iako mo\u017eda nisam najobjektivniji promatra\u010d (kako sam ve\u0107 napomenuo), uvjeren sam bez svake sumnje na temelju dokaznih predmeta podnesenih tijekom su\u0111enja da nije bilo UZP-a, niti dr\u017eavice, niti napora da se podijeli BiH, niti etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, itd. U potpunosti prihva\u0107am da su se \u010dinile gre\u0161ke, da su po\u010dinjeni te\u0161ki zlo\u010dini nad vojnicima i civilima, te da odgovornost mora postojati. Ali, \u0161to se ti\u010de sveobuhvatne teorije Tu\u017eiteljstva da je postojao UZP s ciljem ponovne uspostave Banovine Hrvatske s granicama iz 1939. godine, te da se provodilo etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje kako bi se postigao taj cilj, jednostavno ne vidim ni\u0161ta vi\u0161e nego u najboljem slu\u010daju indicije koje ukazuju na samo jedan od mnogih mogu\u0107ih zaklju\u010daka.<\/p>\n Bez sumnje, drugi to vide druga\u010dije. U redu, ali kako se mo\u017ee re\u0107i da sudci Raspravnog vije\u0107a i \u017dalbenog vije\u0107a nisu bili, barem u nekoj mjeri, skloni utvrditi postojanje sveobuhvatnog UZP-a prema tvrdnjama Tu\u017eiteljstva, te da se to ne\u0107e preliti dalje u utvr\u0111ivanje krivnje, kada se na mre\u017enoj stranici, na bro\u0161urama i posterima MKSJ-a iznosi tekst<\/a> prikazan ni\u017ee (ili njegove varijacije) prije, tijekom, i nakon su\u0111enja, a dok se \u010dekala \u017ealba:<\/p>\n Strate\u0161ki polo\u017eaj republike [BiH] bio je izlo\u017een Srbiji i Hrvatskoj, koje su poku\u0161avale nametnuti svoju dominaciju nad velikim dijelovima njezinog teritorija. Ustvari, vo\u0111e Hrvatske i Srbije ve\u0107 su se 1991. godine tajno sastali, kada su dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine, a malu enklavu ostavili bi Muslimanima.<\/p>\n \u2026 Bosanski Hrvati uskoro slijede, odbijaju\u0107i bosansku vlast i progla\u0161avaju\u0107i svoju vlastitu republiku uz potporu Hrvatske. Sukob se pretvorio u krvavu borbu triju strana za teritorij, u kojoj su civili svih nacionalnosti postali \u017ertve stra\u0161nih zlo\u010dina.<\/p>\n U svjetlu ovih \u010dinjenica koje navodi mre\u017ena stranica MKSJ-a, mo\u017ee li se s pravom re\u0107i da su optu\u017eenici u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em> zaista u\u017eivali presumpciju nevinosti. \u00a0Ovaj je tekst godinama bio dio pri\u010de MKSJ-a za javnost. On nije napisan slu\u010dajno, niti je objavljen i pokazivan uokolo bez ekspresnog odobrenja predsjednika MKSJ-a. Slu\u010dajno, u \u017dalbenom vije\u0107u za predmet Prli\u0107 i ostali<\/em> bila su dvojica biv\u0161ih predsjednika<\/a> (sudac Theodor Meron i sudac Fausto Pocar) te sada\u0161nji predsjednik, sudac Carmel Agius.<\/p>\n Ova je pri\u010da nepogre\u0161ivo slu\u017eila kao podtekst tijekom su\u0111enja. Kako i ne bi? Prisje\u0107aju\u0107i se kako je su\u0111enje vo\u0111eno i kako se postupalo s nekim optu\u017eenicima\u00a0 (osobito generalom Praljkom, koji se nije sramio izraziti svoje mi\u0161ljenje), savr\u0161eno je jasno da, od prvoga dana, niti jedan optu\u017eenik u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em> nije imao \u0161anse dobiti pravedno su\u0111enje i pravednu presudu. Pitanja i komentari sudaca ukazivali su na njihovu pristranost u korist optu\u017ebe, kada su na primjer Hrvatsko vije\u0107e obrane nazvali \u201ekatoli\u010dkom vojskom\u201c. Povremeno bi sudci komentirali dokazne predmete, unaprijed ih procjenjuju\u0107i na temelju svoga tobo\u017enjeg osobnog znanja1<\/a><\/sup> Taj se popis nastavlja.<\/p>\n U na\u0161em \u017dalbenom podnesku<\/a> za dr. Prli\u0107a, g\u0111a. Suzana Tomanovi\u0107 i ja napisali smo da je dr. Prli\u0107 bio uskra\u0107en za pravi\u010dno su\u0111enje te da je prvostupanjska presuda sadr\u017eavala temeljne gre\u0161ke u pravu i \u010dinjenicama, jer je Raspravno vije\u0107e njome potvrdilo svoja unaprijed izgra\u0111ena uvjerenja na na\u010din da:<\/p>\n I tako, bilo je duboko razo\u010daravaju\u0107e, \u010dak \u0161okantno, \u010duti sudca Agiusa kako \u010dita sa\u017eetak<\/a> pa\u017eljivo sro\u010den za javnu uporabu (jer \u0107e malo ljudi, ako itko, pro\u010ditati presudu napisanu na 1400 stranica) gdje se ka\u017ee da je jedina tvrdnja dr. Prli\u0107a o pravi\u010dnom su\u0111enju bila ta da su mu \u201esustavno uskra\u0107ivani adekvatno vrijeme i sredstva za ispitivanje svjedoka.\u201c Tkogod je napisao taj sa\u017eetak za predsjednika Vije\u0107a nije imao pojma o pojedinostima \u017ealbe.<\/p>\n Ove la\u017ene karakterizacije pogre\u0161aka vezanih za pravi\u010dno su\u0111enje koje je dr. Prli\u0107 navodio u svojem podnesku obi\u010dna su propaganda. To ima za cilj promoviranje la\u017ene percepcije kod javnosti da je dr. Prli\u0107, osim tog zanovijetanja da nema dovoljno vremena za izno\u0161enje svoje obrane \u2013 ne\u0161to \u0161to je za javnost previ\u0161e amorfno i bezli\u010dno da bi se u potpunosti razumjelo \u2013 bio zadovoljan na\u010dinom na koji su dokazi koje je iznio bili ocjenjivani.<\/p>\n Napomene iz sa\u017eetka presude \u017dalbenog vije\u0107a koje se odnose na Mladi\u0107eve dnevnike jednako su prazne i odra\u017eavaju ekonomi\u010dno kori\u0161tenje \u010dinjenica. \u017dalbeno vije\u0107e tvrdi da:<\/p>\n Prli\u0107 nikada nije bezuvjetno tra\u017eio da se njegov predmet ponovno otvori te mu je, u svakom slu\u010daju, Sudbeno vije\u0107e nabrzinu dopustilo prihva\u0107anje dokaznog materijala kojim \u0107e se opovrgnuti ovi ulomci iz dnevnika, \u0161to je on i u\u010dinio. I generalu Praljku je tako ponu\u0111ena prilika da ospori te ulomke.<\/p>\n Ovo je krivi prikaz zapisnika. Nakon zavr\u0161etka izno\u0161enja dokaza, Tu\u017eiteljstvo je tra\u017eilo ponovno otvaranje predmeta kako bi zatra\u017eilo uvo\u0111enje u spis ulomaka Mladi\u0107evih dnevnika, koje su srpske vlasti prona\u0161le u Mladi\u0107evom domu u Beogradu. U odgovoru na to, g\u0111a Suzana Tomanovi\u0107 i ja tra\u017eili smo da se predmet za Tu\u017eiteljstvo ne otvara, ili ako se otvori, da dr. Prli\u0107u treba dati jednako pravo da on ponovno otvori svoj predmet i da mu se prihvate ulomci Mladi\u0107evih dnevnika relevantni za njegovu obranu. Protivilo bi se logici i zdravom razumu za nas da se otvore vrata i da se Mladi\u0107eve dnevnike prihvati bez usvajanja zahtjeva Tu\u017eiteljstva. Ali, vidjev\u0161i kako se ulomci Tu\u017eiteljstva usvajaju (Mladi\u0107evi dnevnici su bili netom otkriveni), tra\u017eili smo u nekoliko navrata da Raspravno vije\u0107e prihvati ulomke relevantne za obranu dr. Prli\u0107a. Koliko puta treba podnijeti isti zahtjev da bi se on smatrao \u201ebezuvjetnim\u201c?<\/p>\n Ali, to je samo jedno od pitanja koje je pokrenuo dr. Prli\u0107. Ne \u017eelim ponovno iznositi argumente o ovom pitanju, ali jedna bilje\u0161ka iz Mladi\u0107evih dnevnika bila bi vrijedna prou\u010davanja. Vi prosudite je li to na\u010din na koji razuman sud treba prihva\u0107ati, ocjenjivati i oslanjati se na nepotvr\u0111ene glasine.<\/p>\n Ve\u0107ina u Vije\u0107u prihvatila je i oslanjala se u dono\u0161enju nalaza o UZP na ulomke iz Mladi\u0107evih dnevnika, koji su sadr\u017eavali opa\u017eanja pod navodnim znacima, koja je navodno izrekao general Praljak \u2013 a ti ulomci izravno se odnose na dr. Prli\u0107a. Izjave generala Praljka samo su nepotvr\u0111ene glasine. Mladi\u0107 nije svjedo\u010dio. Nije bilo ranijih svjedo\u010denja vezanih za te sastanke, ni jedan svjedok nije govorio o tim sastancima. Odbijen je zahtjev generala Praljka da se ponovno otvori njegov predmet i da svjedo\u010di o tim sastancima s Mladi\u0107em i o izjavama koje mu se pripisuju u tim ulomcima. Prilikom odbijanja njegovog zahtjeva, ve\u0107ina Vije\u0107a dala je besmislen prijedlog da odvjetnik generala Praljka jam\u010di za njega u zavr\u0161nom podnesku i da svjedo\u010di tijekom zavr\u0161nog obra\u0107anja u vezi viva voce<\/em> svjedo\u010denja General Praljka. Dovoljno je re\u0107i da \u010dak i studenti prava znaju da odvjetnici ne mogu svjedo\u010diti i da izlaganja odvjetnika u zavr\u0161nim podnescima i zavr\u0161nim obra\u0107anjima nisu dokazi. A \u0161to je s pravom dr. Prli\u0107a na suo\u010davanje, s pravom da ispita generala Praljka o onome \u0161to je on navodno rekao ili mislio?<\/p>\n Mo\u017ee se \u010diniti da su ovi argumenti nedosljedni, ali mislim da nisu. A evo i za\u0161to. \u010cak i da je drugostupanjska presuda uzela u obzir sva osporavanja koja se ti\u010du prava na pravi\u010dno su\u0111enje, a koja je naveo dr. Prli\u0107, to nije bitno. Relevantna je la\u017ena percepcija koju su ovi dijelovi sa\u017eetka pro\u010ditanoga javnosti stvorili \u2013 namjere na stranu.<\/p>\n Kada govorimo o percepciji, svatko tko je svjedo\u010dio ovom su\u0111enju potvrdit \u0107e kako je sudsko vije\u0107e bilo disfukcionalno, gdje su se dvojica sudaca \u010desto javno sva\u0111ali s predsjedavaju\u0107im sudcem, koji se \u010dinio nesposobnim voditi su\u0111enje. Nijedan od sudaca nije bio dorastao zadatku, i to se vidjelo. Njihove bijesne intervencije\u00a0 dok strane u postupku vode ispitivanja nagnale su me da pozovem sudce da vode postupak kako treba i u skladu sa slovom i duhom Statuta i Pravila o postupku i dokazima (i da se suzdr\u017ee od neprikladnog uplitanja kako su obi\u010davali), ili da spakiraju svoje stvari i odu doma. A budu\u0107i da izgleda nisu imali pojma kako se sudski postupak treba voditi, tra\u017eio sam jo\u0161 da sudci daju Tu\u017eiteljstvu i obrani jedan sat za vrijeme kojega bi im odr\u017eali predavanje \u2013 budu\u0107i da su i Tu\u017eiteljstvo i obrana imali veliko iskustvo u vo\u0111enju postupaka na MKSJ-u.2<\/a><\/sup>\u00a0 Kolikogod je to drsko izgledalo, mojem je zahtjevu udovoljeno, podnesci su napisani.3<\/a><\/sup> Postupak je postao donekle bolji nakon ove intervencije i obuke, ali sve u svemu, mogu sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da je u mojih 35 godina odvjetni\u010dke karijere su\u0111enje u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em> daleko najgore iskustvo koje sam imao kao odvjetnik.<\/p>\n Ali za\u0161to bi to trebalo biti va\u017eno i kakve to veze ima s generalovim oduzimanjem vlastitoga \u017eivota?<\/em><\/p>\n Va\u017eno je, jer da je Raspravno vije\u0107e bio uravnote\u017eeno i odmjereno u svom postupanju prema obrani, da nisu zauzeli nerazuman pristup i dopustili \u0161estorici optu\u017eenih da zajedno imaju na raspolaganju ukupno vrijeme jednako vremenu koje je imalo Tu\u017eiteljstvo za svakog svjedoka, da su sudci bili strpljiviji s generalom Praljkom i dopustili mu ve\u0107u slobodu u ispitivanju svjedoka (naposljetku, on je bio in situ<\/em> u pitanjima s kojima je htio suo\u010diti svjedoke), da nisu gotovo masovno ignorirali dokaze obrane i da su sastavili dokument koji je predstavljao dokaze podnesene tijekom petogodi\u0161njeg su\u0111enja, u tom bi slu\u010daju mo\u017eda prihvatio nalaze su\u0111enja i zaklju\u010dke. Mo\u017eda bi general Praljak prihvatio mogu\u0107nost da je mo\u017eda \u00a0grije\u0161io u magli rata dok je poku\u0161avao, najbolje \u0161to je znao, zapovijedati i kontrolirati vojsku gra\u0111ana-vojnika, vo\u0111enu malobrojnim profesionalnim \u010dasnicima s \u010dinovima koji su prema\u0161ivali njihovo iskustvo i kompetenciju.<\/p>\n Ovo govorim zbog vremena koje sam proveo upoznavaju\u0107i generala Praljka prije su\u0111enja i promatraju\u0107i ga vi\u0161e od deset godina kako je slu\u010daj odmicao tijekom sudskog postupka pa sve do njegovog zadnjeg dana. General Praljak bio je neustra\u0161iv. Nije se bojao biti odgovoran za bilo koje radnje ili propuste \u2013 pod uvjetom, naravno, da dokazi potvr\u0111uju njegovu odgovornost.\u00a0 Zauzeo je stav i svjedo\u010dio vi\u0161e od tri mjeseca. Nije okoli\u0161ao, glumio gubitak pam\u0107enja i nipo\u0161to nije prebacivao krivnju.<\/p>\n General Praljak nije podnosio budale mo\u017eda zato \u0161to je njegov intelekt bio vrhunski, a ne zbog kompleksa vi\u0161e vrijednosti ili arogancije. Me\u0111utim, ponekad je znao biti svadljiv, glasan i mrzovoljan. Imao je zadivljuju\u0107u pojavu koja je pr\u0161tala energijom i odlu\u010dno\u0161\u0107u da poka\u017ee \u0161to je znao, \u0161to je vidio i kako se osje\u0107ao zbog doga\u0111aja koje je iskusio. Ponekad je njegova gorljivost da do\u0111e do istine ili da ra\u0161\u010disti stvari\u00a0 prevagnula jer bi odlutao od teme ili bi se zanio, ovisno o temi o kojoj se raspravljalo. Povremeno od stabala nije vidio \u0161umu. I da, povremeno ga je stra\u0161no te\u0161ko bilo obuzdati, kao \u0161to se i sam te\u0161ko obuzdavao kada je slu\u0161ao gluposti preru\u0161ene u \u010dinjenice.<\/p>\n Ako sam i\u0161ta nau\u010dio zastupaju\u0107i optu\u017eenike u vrlo prijepornim i stresnim su\u0111enjima, osim ako su sudci ljubazni, obazrivi, strpljivi i revni, onda je to da \u0107e optu\u017eenik te\u0161ko prihvatiti presudu ili kona\u010dnu odluku, bez obzira na kvalitetu ili dostatnost dokaza. Ali ako se uzme u obzir kako se vodio predmet, na\u010din na koji su sudci razgovarali s generalom Praljkom, snishodljiv na\u010din na koji su mu se obra\u0107ali i, naravno, ako se uzmu u obzir njihovi kona\u010dni nalazi i zaklju\u010dci u presudi i kako se do njih do\u0161lo, je li uop\u0107e \u010dudo da je general Praljak doveo u pitanje pravednost postupka ili da je s prijezirom odbio prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu?<\/p>\n Kona\u010dni \u010din generala Praljka baca veliku sjenu na \u010dinjeni\u010dne nalaze i na pravne zaklju\u010dke koje je donijelo Raspravno vije\u0107e i podr\u017ealo \u017dalbeno vije\u0107e. Dokazi su, ve\u0107im dijelom, dostupni za temeljito prou\u010davanje svakome zainteresiranom da prosudi o presudi. Naravno, malo njih \u0107e, ako i itko, odvojiti vrijeme da ponovno pregleda materijal i vidi \u0161to je dokazano, \u0161to je naga\u0111anje, \u0161to je istina i \u0161to je la\u017e.\u00a0 No, nitko ne bi trebao misliti da \u010din odlaska generala Slobodana Praljka zna\u010di priznanje i prihva\u0107anje nalaza o njegovoj krivnji, ili da je to u\u010dinio iz straha od nastavka slu\u017eenja zatvorske kazne. Njegova je \u017ertva bila krajnje odbacivanje nepravde kojom je su\u0111en i osu\u0111en.<\/p>\n Neki \u0107e pogledati presudu u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em> i na\u0107i osvetu, mo\u017eda \u010dak i utjehu. Drugi \u0107e je bez sumnje odbiti kao \u0161to je to napravio general Praljak, mo\u017eda \u010dak s istom dozom prijezira. Ali ono \u0161to je sigurno je to da ove presude ne\u0107e donijeti pomirenje, jednako kao \u0161to ne\u0107e predstavljati povijesne istine o tome \u0161to se dogodilo u BiH tijekom sukoba izme\u0111u Muslimana i Hrvata.<\/p>\n Duboko po\u0161tujem sudce \u017dalbenog vije\u0107a koje je donijelo presudu. Tako\u0111er prihva\u0107am, kao \u0161to svi moramo, da je njihova presuda kona\u010dna. Me\u0111utim, ne mogu mirne savjesti po\u0161tivati mnoge od nalaza i zaklju\u010daka u \u017ealbenom postupku do kojih su do\u0161li ti cijenjeni sudci. Moja kritika nije napad na MKSJ kao instituciju; ona je optu\u017eba na\u010dina na koji je Raspravno vije\u0107e provodilo postupke u predmetu Prli\u0107 i ostali<\/em>, \u0161to je rezultiralo dono\u0161enjem pogre\u0161ne presude, koju na\u017ealost \u017dalbeno vije\u0107e nije ispravilo. I dok kao odvjetnik MKSJ-a imam \u201epozitivnu obvezu za\u0161tititi ugled Suda\u201c4<\/a><\/sup>, bilo bi kukavi\u010dki s moje strane i uvreda sje\u0107anju na generala Praljka da se pretvaram da je postupak bio pravi\u010dan, da nije bilo pristranosti sudaca tijekom su\u0111enja, te da u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi nije bilo pogre\u0161aka. O\u0161tre su to rije\u010di koje se mogu smatrati napadom na ugled i ostav\u0161tinu MKSJ-a, ali po rije\u010dima Voltaira: \u201e\u017divima dugujemo po\u0161tovanje, a mrtvima samo istinu.\u201c<\/em> \u00a0<\/em><\/p>\n Samoubojstvo generala Praljka bio je \u010din prkosa kojim je rasvijetlio ostav\u0161tinu MKSJ-a. Nikakav spin<\/em> ne\u0107e izbrisati ovaj tragi\u010dan doga\u0111aj koji se dogodio u Sudnici 1, 29. studenoga 2017. godine. Ono \u0161to je trebao biti labu\u0111i pjev MKSJ-a \u2013 koji zavr\u0161ava potvrdom presuda u predmetu Prli\u0107 i ostali <\/em>samo nekoliko dana nakon presude Mladi\u0107u \u2013 pretvorio se u tu\u017ean i zbunjuju\u0107i prizor. General Praljak radije si je oduzeo \u017eivot nego potvrdio valjanim rezultat prvostupanjskog i \u017ealbenog postupka \u2013 postupaka koji su po njegovom mi\u0161ljenju proizveli krivu istinu, dijelom temeljenu na nevoljkosti sudaca ili njihovoj nemogu\u0107nosti da gledaju dalje od ustaljenih pravovjerja propagiranih na mre\u017enoj stranici MKSJ-a i kroz Outreach program, \u010dak i dok je postupak bio u tijeku.<\/p>\n U sje\u0107anje na generala Slobodana Praljka<\/em><\/strong><\/span><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n\n
\n
<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n